| NARODNO POZORIŠTE SARAJEVO PRVI PUT GOSTOVALO U BANOVIĆIMA NAKON RATA PREDSTAVOM „PONOĆNA IGRA“ |
| Srijeda, 09 Septembar 2009 12:34 |
|
POVODOM 10. SEPTEMBRA, DANA OPĆINE U POZORIŠNOJ SALI RADNIČKOG DOMA ODRŽANA POZORIŠNA PREDSTAVA „PONOĆNA IGRA“ D.J. BUŽIMSKOG U REŽIJI GRADIMIRA GOJERA, A U IZVEDBI NARODNOG POZORIŠTA IZ SARAJEVA Pozorišna predstava „Ponoćna igra“ izlila se iz pera Dubravka Jelačića – Bužimskog koji je bio isnpririran životom i djelom Vladimira Vidrića, velikog hrvatskog pjesnika, modernog estete s kraja 18. i početka 20. stoljeća. To je drama u drami u kojoj maestralno demonstriraju svoje glumačke sposobnosti apsolvirane na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, a potvrđene u nizu pozorišnih predstava, televizijskih serija i filmova glumci: Izudin Bajrović (Jakov – glumac koji igra hrvatskog pjesnika Vladimira Vidrića) i Mediha Musliović (Marija – glumica koja igra gospođicu Sali). I kao što je u literaturi svaka slijedeća epoha negacija prethodne, a vraćanje nekom ranijem uzoru kao idealu – skoro pa pravilo, tako oscilira i raspoloženje glavnog junaka Jakova, odnosno Vladimira Vidrića: od hladnog razboritog razmišljanja koje glatko razoružava Marijin ponos do nekontroliranog izliva emocija koji je baca u spleen i razočaranje. Sudbina Vladimira Vidrića takođe je bila tragična. Umro je veoma mlad u svojoj 34-oj godini u klinici za duševne bolesti u Stenjevcu. Režiser Gradimir Gojer zamislio je da scena bude unutar gledališta jer su glumci tihi, ali je to na velikoj sceni banovićkog pozorišta nemoguće bilo postaviti. Stoga su posjetioci pozorišne poredstave u zadnjim redovima morali naprezati uši kako bi čuli svaki dijalog. Ovo je prva pozorišna predstava ove godine u našem gradu, a organizator, JU „Centar za kulturu i informisanje“ Banovići potrudit će se da do kraja godine u naš grad dovede još barem jednu. Takođe, ovo je prvo gostovanje jednog ansambla iz Sarajeva, od rata naovamo. Posjeta, prilično dobra, a publika u Banovićima tradicionalno kulturna. Veliki pljesak na kraju indikativan je sam po sebi. Izudin i Mediha, popili su kahvu u jednom banovićkom kafiću i izrazili divljenje ljepotom našeg grada, tišinom i sigurnošću koja fascinira. Tekst i foto – BerSa |












